Prema istraživanju koje je sproveo Institut za globalno zdravlje u Barseloni (ISGlobal), dugotrajna izloženost zagađenom vazduhu povezana je sa većim rizikom od razvoja teških bolesti, prijema u bolnicu na intenzivnu negu (ICU) i smrti od virusa COVID-19.
Studija, objavljena u časopisu Nature Communications, bazirana je na istraživanju koje je obuhvatalo više od 4 miliona odraslih osoba koje su živele u Kataloniji tokom 2020. godine – godine sa velikim brojem slučajeva zaraze virusom COVID-19 u ovoj španskoj autonomnoj zajednici.
Istraživači su procenili prosečne godišnje nivoe finih čestica (PM 2.5), nitrogen dioksida (NO2), crnog ugljenika (BC) i ozona (O3) na adresi prebivališta svakog učesnika ovog istraživanja. Takođe, prikupili su podatke o teškim slučajevima zaraze virusom COVID-19 u 2020. godini, uključujući broj prijema u bolnicu i intenzivnu negu, dužinu boravka u bolnici i broj smrti. Analiza ovih podataka otkrila je sledeće:
- Povećanje izloženosti PM5 od 3.2 µg/m3 povezano je sa 19% većim brojem prijema u bolnicu;
- Povećanje izloženosti NO2 od 16.1 µg/m3 povezano je sa 42% većim brojem prijema pacijenata na intenzivnu negu;
- Povećanje izloženosti BC od 0.7 µg/m3 povezano je sa 6% povećanja smrtnosti.
„Naši nalazi pružaju dodatne dokaze o tome koliko je važno smanjenja nivoa zagađenja vazduha radi poboljšanja zdravlja ljudske populacije uopšte, a posebno kad je u pitanju smanjenje incidencije teških akutnih respiratornih infekcija”, zaključuje Otavio Ranzani, istraživač u ISGlobal-u i autor studije.


Postoji nekoliko bioloških mehanizama koji mogu objasniti zašto dugotrajna izloženost zagađenju vazduha povećava rizik od teških oblika virusa COVID-19:
- Jedna hipoteza glasi da izloženost zagađenju vazduha povećava rizik od razvoja hroničnih komorbiditeta koji su povezani sa teškim oblikom virusa COVID-19, kao što je hipertenzija;
- Druga hipoteza jeste da zagađenje vazduha ubrzava razvoj infekcija, jer postoje dokazi da izloženost finim česticama povećava izražajnost receptora na koje se vezuje virus SARS-CoV-2, posebno u plućima;
- Izloženost zagađenom vazduhu takođe je povezana, prema drugom istraživanju, sa promenama u ključnim imunološkim odbranama koje su važne za ublažavanje infekcije SARS-CoV-2, kao što je smanjenje odgovora antitela i interferona tipa II na SARS-CoV-2.
Kako je izgledala studija?
COVAIR-CAT kohorta se zasniva na podacima katalonskog sistema javnog zdravstva koji obuhvata primarnu zdravstvenu zaštitu, hitnu pomoć i otpust iz bolnice pacijenata sa akutnim stanjima. Takođe, uključuje podatke iz sistema za nadzor SARS-CoV-2 (SUVEC), koji je prikupljao informacije o rezultatima PCR i brzim antigenskim testovima kod učesnika kohorte u Kataloniji.
Prema podacima analiziranim u ovoj studiji, u Kataloniji je 2020. godine dijagnostikovano 340.608 ljudi zaraženih virusom COVID-19. Od istih, 14% (47.174) je primljeno u bolnicu, a 1,4% (4.699) na odeljenje intenzivne nege. Ukupno, zabeleženo je deset hiljada smrtnih slučajeva povezanih sa virusom COVID-19 (3%).


Prednosti studije
„Jedna od prednosti naše studije je da obuhvata velike urbane aglomeracije i ruralna područja. Tako smo uspeli da dobijemo detaljne podatke na individualnom nivou o izloženosti učesnika ambijentalnom zagađenju vazduha u zemlji koja je snažno pogođena pandemijom u 2020. godini”, objašnjava Ketrin Ton, istraživačica u ISGlobal-u i jedna od autorki studije.
Iako je objavljeno mnogo studija o efektima kratkoročne i dugoročne izloženosti zagađenju vazduha na hronične respiratorne bolesti, manje je dostupnih podataka o efektima dugoročne izloženosti i ozbiljnosti akutnih respiratornih infekcija.
Otavio Ranzani zaključuje: „Naša studija pruža snažne dokaze da je dugoročna izloženost zagađenom vazduhu povezana sa težim oblicima virusa COVID-19.”
