Emisije obima 1, 2 i 3 – o čemu se zapravo radi?

Klimatske promene i poslovanje povezuje mnoštvo termina koji neretko izazivaju konfuziju. Jedan od njih su emisije gasova staklene bašte, koje se kategorišu u tri grupe ili „opsega“ prema međunarodnim i standardima za praćenje emisija ugljenika. Emisije mogu biti ili „direktne“ ili „indirektne“, a bitno je da ih razumemo ukoliko želimo da donosimo pametne poslovne odluke i investiramo u budućnost, odnosno da utičemo na njihovo smanjenje.
Emisije

Evo o čemu se zapravo radi.

Emisije obima 1

Emisije obima 1 su „direktne emisije“ iz izvora koji su u vlasništvu ili pod kontrolom kompanije. Ovo može uključivati emisije iz:

  • transporta, od sagorevanja goriva u vozilima (u vlasništvu kompanije);
  • sagorevanja goriva u stacionarnim izvorima kao što su kotlovi, peći i spalionice;
  • proizvodnje ili prerade materijala i hemikalija poput onih u proizvodnji cementa (topljenje aluminijuma i petrohemijska prerada)
  • curenja rashladnih fluida koji spadaju u gasove staklene bašte emisija
  • sopstvene proizvodnje električne energije iz sagorevanja fosilnih goriva.

U zavisnosti od vrste industrije, emisije obima 1 mogu uključivati i samo vozila voznog parka.

Emisije obima 2

Emisije obima 2 su one koje se ispuštaju u atmosferu korišćenjem kupljene energije (u obliku struje ili toplote za grejanje). One se nazivaju „indirektne emisije“ jer se stvarne emisije generišu u drugom objektu kao što je elektrana.

Za mnoge kompanije, upravo su ove jedne od najvećih emisija.

Emisije obima 3

Emisije obima 3 uključuju sve druge indirektne emisije koje se javljaju i koje su van direktne kontrole kompanije. Neki primeri su:

  • poslovna putovanja zaposlenih u transportu koji nije u vlasništvu kompanije (kao letenje komercijalnom avio-kompanijom)
  • zaposleni koji putuju na posao i sa posla
  • prevoz kupljenog goriva
  • transport i korišćenje prodatih proizvoda
  • transport i odlaganje otpada

Zbog njihove prirode, emisije obima 3 je teže pratiti, ali stručnjaci i konsultanti mogu da pomognu kompanijama da mere i izveštavaju o sve tri kategorije emisija.

Kako se izveštava o emisijama obima 1, 2 i 3?

Širom sveta, velike kompanije moraju da izveštavaju o svojim emisijama u sklopu izveštaja o održivosti poslovanja. Izveštavanje o emisijama iz opsega 1 i 2 je obavezno, dok je obim 3 opcionalan. Ovo izveštavanje uglavnom uključuje ugljen-dioksid (CO2), metan (CH4), azot-suboksid (N2O), sumpor heksafluorid (SF6) i određene vrste hidrofluorougljenika i perfluorougljenika.

Podaci se dalje koriste za sastavljanje nacionalnih obračuna emisija staklene bašte, što zatim predstavlja okvir za praćenje nacionalnih emisija i ispunjavanje međunarodnih zahteva za izveštavanje u skladu sa Okvirnom konvencijom UN o promeni klime, Protokolom iz Kjota i Pariskim sporazumom.

Kako umanjiti emisije kompanija?

Za većinu kompanija, kupovina energije (emisije obima 2) može biti jedna od najboljih prilika za smanjenje emisija. Prebacivanje kompanije na obnovljive izvore energije može ostvariti veliki uticaj gotovo preko noći. Veliki broj kompanija već se obavezalo na prelazak na 100% obnovljivu energiju.

Postoji, takođe, veliki potencijal za uticaj na emisije obima 3. Svaka kompanija može da se posveti smanjenju svog ugljeničnog otiska tako što pravi izbor dobavljača koji imaju bolje rezultate kada je u pitanju smanjenje emisija i sami vode računa o sopstvenim emisijama. Isto tako, svaka kompanija može iskoristiti svoj uticaj da ohrabri druge kompanije ili manje firme da preduzmu klimatske mere i pozicioniraju svoj brend kao održiv i odgovoran.

Foto: Photo by Marcin Jozwiak on Unsplash

PODELITE
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Share

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin