U skladu sa Olimpijskom agendom 2020 za igre u Parizu se gledalo da se pravi što manje novih objekata, a da se umesto toga koriste postojeća rešenja, da se smanje emisije ugljenika iz svih izvora koji su povezani sa organizacijom Olimpijade i da se što više koriste obnovljivi izvori energije. Šta je tačno od svega ovoga urađeno za Olimpijske igre u Parizu?
Smanjenje emisija
Ova Olimpijada će imati manju emisiju ugljenika za 50 procenata u poređenju sa prosekom Londonskih i Rio igrama, u skladu sa Pariskim sporazumom o klimatskim promenama. Događaj će obuhvatiti sve emisije (opseg 1, 2 i 3), uključujući direktne, indirektne i emisije od putovanja gledalaca.
Objekti
Ključni aspekt strategije održivosti i smanjenja ugljeničnog je korišćenje postojećih ili privremenih objekata, koji čine 95 procenata ukupnih objekata u slučaju Olimpijade u Parizu. Jedini novi objekti koji su izgrađeni su centar za vodene sportove i Olimpijsko selo za smeštaj učesnika. Centar za vodene sportove ima krov prekriven solarnim panelima površine 4.680 m², koji pokrivaju oko 20 procenata potreba objekta za električnom energijom; sedišta su napravljena od recikliranih čepova plastičnih flaša; za konstrukciju su korišćeni domaći prirodni materijali, npr. lokalno drvo za okvir i strukturu; konstrukcija podstiče prirodno grejanje vazduha, kontrolu nivoa vlažnosti i smanjenje prostora koji treba da se greje; oko centra je posađeno 102 stabla kako bi se stvorila zelena površina, obezbedila senka i privukle određene vrste životinja.
Kada je u pitanju Olimpijsko selo 94 procenata materijala je obnovljeno iz dekonstruisanih objekata; 15 procenata buduće potrošnje električne energije u naselju biće pokriveno uz pomoć solarnih panela na krovovima;-građevinski materijali uključuju drvo i recikliranu plastiku, pri čemu je sve drvo iz održivo upravljanih šuma, uključujući minimum od 30 procenata lokalnog francuskog drva; napravljen je geotermalni sistem hlađenja umesto tradicionalne klimatizacije; kako bi se smanjilo zagrevanje zgrada u okviru kompleksa nalazi se 6 hektara zelenih površina, koje sadrže 1.000 velikih stabala i skoro 8.000 mladih stabala i grmova, pretežno autohtonih biljnih vrsta.
Transport
Svi objekti koji se koriste tokom Olimpijade u Parizu sudostupni javnim prevozom, a 80 procenata objekata nalazi se unutar radijusa od 10 km od Olimpijskog sela. Mreža biciklističkih staza koje mogu da se koriste za dolazak do lokacija ima 418 km, pored toga svaki objekat sa takmičarskim sadržajem ima parking za bicikle za gledaoce. Ukupni vozni park je smanjen za 37 procenata u poređenju sa prethodnim Igrama. Vozila koja se koriste su električna, hibridna ili vozila na vodonik.
Više o svim održivim inicijativama koje su primenjene za Olimpijske igre u Parizu možete pročitati u izveštaju na linku.
Druga strana medalje
Napori da se Olimpijske igre u Parizu učine održivijim jesu vidljivi, međutim, već su se pojavile kritike koje ukazuju da je neophodno da se smanji obim igara, broj posetilaca koji dolaze iz dalekih destinacija, da celokupni lanci snabdevanja budu održiviji, ali i da je potrebna veća transparentnost, posebno kada su u pitanju kalkulacije emisija ugljenika i smanjenje koja se ostvaruju.
Kada je u pitanju održivost Olimpijade u Parizu, prema izveštaju ekoloških organizacija Carbon Market Watch i Éclaircies, postoji nedostatak transparentnosti i preciznosti, nema detaljnih metodologija i sveobuhvatnog praćenja učinka kada je u pitanju održivost, a komunikacija nije urađena na jasan način. Na primer, za tvrdnju o 100 procenata obnovljivoj električnoj energiji se ispostavilo se da svi „sertifikati o obnovljivoj energiji“ nisu adekvatni, pa je ovu tvrdnju teško dokazati.
Usvajanje obmanjujućih izraza kao što su „klimatski pozitivno“ i „karbonski neutralno“ od strane organizatora Pariza 2024,koje su napustili nakon što su se suočili sa javnim pritiskom, takođe je izazvalo skepticizam.
Jedan od najvećih uticaja svake Olimpijade je emisije gasova staklene bašte usled putovanja na događaj, jer čini oko 85 procenata od svih ukupnih emisija Olimpijskih igara. Za ovaj problem su se organizatori Pariza 2024 oslonili na kompenzacije emisija, što praktično znači da su uložili u projekte koji smanjuju, izbegavaju ili uklanjaju emisije na drugim mestima, a to je daleko od idealnog rešenja.
Studija iz 2021. godine koja je analizirala održivost 16 različitih Olimpijskih igara od 1992. do 2020. godine otkrila je da je praćenje ekoloških standarda zapravo opalo tokom vremena. Četiri najmanje održive Olimpijske igre su Soči 2014, Rio 2016, Tokio 2020 i London 2012. Ostaje da se još tačno vidi koliko je stvarno Olimpijada u Parizu bila održiva kada budemo imali sve podatke i bude napravljena procena od nekog ko je kredibilan da to uradi.

