Preuzeto i prevedeno sa sajta Rice University
Međutim, istraživanje ekološkinje Lidije Bodro i njenih saradnika sa Rice Univerziteta prvi put pokazuje da tropske sisare, koji žive unutar zaštićenih područja, ljudske aktivnosti ugrožavaju čak i kad se dešavaju izvan granica zaštićenih područja.
Na osnovu dugoročnog proučavanja divljih životinja putem kamera, istraživanje pruža uvid u to kako antropogeni faktori, poput gustine ljudske populacije i fragmentacije staništa, utiču na 159 vrsta sisara u 16 zaštićenih područja u tri biogeografske regije. Studija, objavljena u časopisu Nature Ecology and Evolution, mogla bi doprineti politikama biodiverziteta.
„Ovaj skup podataka je jednostavno fenomenalan – to je herojski napor koji do sada nije postojao”, izjavila je Bodro, vanredna profesorka bioloških nauka.
Studija je utvrdila da specijalizovane vrste – koje naseljavaju samo određena staništa – žive u dobrim uslovima kada je fragmentacija staništa niska, te da su osetljivije na negativne uticaje ljudskih aktivnosti, poput lova i korišćenja zemljišta, u poređenju sa vrstama koje mogu da žive u raznovrsnijim staništima. Tako bi, na primer, belotrbi ljuskavac koji živi u Nacionalnom parku Bvindi u Ugandi, trebalo da se nalazi bliže centru Nacionalnog parka.
„Staništa su raznovrsnija na rubu zaštićenog područja”, rekla je Asunzion Semper-Paskal, vodeća autorka studije i postdoktorska istraživačica na Norveškom univerzitetu za životne nauke.
Generalističke vrste, poput tajri – omnivornih sisara koji potiču iz porodice kuna – osećaju se podjednako dobro u šumskom pokrivaču kao i na travnjacima i na poljoprivrednom zemljištu, ali im najviše prija atmosfera područja u kojima je gustina ljudske populacije niska.
Razumeti kako određene vrste reaguju na različite antropogene faktore može pomoći u postavljanju prioriteta zaštite i upravljanju zaštićenim područjima: na lokalnom nivou, fokusiranjem na najugroženije vrste u regionu, a na globalnom nivou naglašavanjem faktora koji utiču na biodiverzitet vrsta koje se nalaze izvan zaštićenih područja.
„Na ovu situaciju moramo gledati holistički”, izjavila je Bodro i dodala: „Konzervacija će biti najučinkovitija ukoliko se ostvari saradnja sa ljudima koji tu žive – cilj je dobitna kombinacija i za ljude i za životinje”.
„Sa nastankom sve više zaštićenih područja, moramo pažljivo razmišljati o faktorima koji utiču na biodiverzitet kako unutar, tako i izvan istih”, zaključila je Semper-Paskal.
